TRIBINA "JEVREJI U ANDRIĆEVOM KNJIŽEVNOM DJELU"

U biblioteci „dr Albert Vajs“održana tribina „Jevreji u Andrićevom književnom djelu“ 

Želeći da damo doprinos njegovanju i unapređenju dobrih odnosa među svim ljudima bez obzira na različitosti, da bolje upoznamo Drugoga, da Drugi bolje upozna nas kroz kulturu i tradiciju, da ne učimo samo o „nama“, već i o „njima“ i „sa njima“, biblioteka „dr Albert Vajs“ Jevrejske zajednice Crne Gore je održala tribinu „Jevreji u Andrićevim djelima“, pod motom „U nama nikada neće ugasnuti želja za boljim svijetom, svijetom reda i čovječnosti u kom se pravo ide, mirno gleda i otvoreno govori."

  Dijeleći isti životni prostor sa ljudima različitih po vjerskoj pripadnosti i nacionalnosti, prihvatajući ih kakvi jesu, u njihovoj različitosti, mišljenja smo da jedino kroz upoznavanje njihove kulture, istorije, tradicije možemo stvoriti društvo koje će stajati na čvrstim temeljima. Kao model za odnos prema „drugim“ nacionalnim i konfesionalnim identitetima, uzeli smo onaj univerzalni, isproban od Konfucija, preko Isusa, Kanta do današnjih dana – ne učini prema „drugom“ identitetu ono što ne bi želio da se učini prema tvom identitetu. Pridržavajući se ovog načela, poštujemo dostojanstvo i svog i tuđeg identiteta.

 Tom prilikom govorile su profesorice mr Olga Vojičić Komatina sa nikšićkog Filološkog fakulteta i Senka Đurović iz Srednja stručne škole u istom gradu. One su govorile o Jevrejima kroz Andrićevo pripovijedanje, otkrivajući poglavlja koja su ostala skrivena bez obzira na njegova brojna isčitavanja. Sve to uz podsjećanje da je Andriću, aktuelnom i više od 40 godina nakon smrti, nacija bila sporedna tema, iz toga se danas gradi pogled na svijet, te da je on spajao ljude.

U svom izlaganju prof. Đurović je navela kako je u Andrićevom književnom prostornom miljeu "sve povezano, uklopljeno jedno u drugo, sve se podražava i međusobno nadzire".

 - Spona zasnovana na nepisanim, ali dobro upamćenim pravilima, tradicijom, navikama - sve je zajedničko, stalno i nepromjenljivo i traje duže od čovjeka. Tekovine nasljeđa se čuvaju prećutno, otimaju se zaboravu, poštuju nenametljivo jer se male zajednice u tom prostornom kodu ne mogu osloboditi spoznaje i bojazni da manji potok u viši uvire, ali i da prilikom uviranja svoje ime, nipošto, ne izgubi. U tom duhu možemo govoriti o Jevrejima u Andrićevom književnom opusu. Daleko od izvora, u dalekoj i tuđoj zemlji, oblikuju hod života, upečatljiv po trajanju, trpeljivosti, želji za opstankom, prilagodljiv u fazama promjena - vjerskih, političkih, životnih i pri tome uvijek imajući u vidu da je hronika srećnih i mirnih dana vrlo kratka. Sve to nije bio razlog da im ugasne želja za boljim svijetom, svijetom reda i čovječnosti, u kojem se pravo ide, mirno gleda i otvoreno govori. Tako Andrić oživljava i oblikuje ljudske sudbine - u njihovoj pojavnosti, djelima, postupcima i karakterima daje temelj vrijednosti -istakla je Đurović.

Vojičić Komatina je dodala kako "Andrićeva jevanđelja naracije propovijedaju i pripovijedaju okretanje čovjeka ka čovjeku".

- Permanentno učestvovanje ili prisusvo svih konfesionalnosti Bosne u okviru Andrićevog djela, nije slučajno. Hrišćani - pravoslavci i katolici, muslimanska raja i Jevreji, mahom španskog porijekla, egzistiraju zajedno u svim mozaicima priče. Posmatrani ponaosob vrlo su diferentni, ali unutar kolektivnih istupanja, upravo su monolitni. Među sobom se mogu i mrzjeti i voljeti, ali kada nastupe nevolje, pošasti, traumatični svjetski događaji, onda istupaju zajedno, a razlike, vjerske, nacionalne, istorijske, društveno-političke, potiru se dok traju nevolje. Adaptivna moć jevrejskog naroda jeste ekstenzivna i nemjerljiva sa bilo kojom drugom prilagodljivošću zarad opstajanja. Međutim, Andrić u svom djelu pokazuje i jedan čudesan disparitet - bez obzira na to što se Jevreji priklanjaju datim okolnostima, jer samo tako mogu opstati i očuivati se, od svih etničkih grupacija, oni se ponajmanje identitetski transformišu i najmanje podliježu slivanju sa narodom. Aristokratski kvalifikativ nepripadanja i komoditet duhovne distance, ostaje dio jevrejskog koda, do kraja trajanja - zaključuje profesorica na nikšićkom Filološkom fakultetu.

 Sefardski Jevreji su dolaskom na Balkan, prihvatili istoriju, kulturu i tradiciju koju su zatekli, ali čuvajući svoju osobenost u vjeri i običajima tako da je simbioza Jevreja i ostalih naroda na ovim prostorima nezaobilazna. Živost, melodičan judeošpanski jezik, romanse i ključeve svojih domova su donijeli sa sobom pa su u Bosni postali četvrti važan sastojak „bosanskog lonca“, a Moric Levi, rabin, to lijepo i opisuje: „BiH je kao hljeb, sastavljena od vode, kvasa i brašna. To su Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Ali hljeb bez soli, je bljutav hljeb. Jevreji su ona so koja ga posoli i zato je taj hljeb tako ukusan.“