PREDAVANJE - RADIONICA "KULTURA SJEĆANA NA HOLOKAUST"

Predavanje „Kultura sjećanja na Holokaust“ održano sinoć u biblioteci „Dr Albert Vajs“. JZCG je na ovaj način obilježila 19.april, datum ustanka u Varšavskom getu, koji je uzet za Dan obilježavanja sjećanja na žrtve Holokausta u Izraelu.

U Evropi je bilo oko 400 geta koji su predstavljali predvorja pakla zvanog holokaust. Veliki koncentracioni logori Treblinka, Majdanek, Aušvic i drugi su bili završne faze konačnog uništenja Jevreja koji je započet u getima.

Holokaust je događaj bez presedana u ljudskoj istoriji – pokušaj istrebljenja i uništenja jedne grupe ljudi, pa jedino učenjem o holokaustu možemo doprinijeti promišljanju o zloupotrebi moći; odgovornosti pojedinca, grupa i nacija u slučajevima kršenja ljudskih prava. Pravilnim razvijanjem osjećaja za vrijednost različitosti u društvu postajemo svjesni potrebe zaštite manjina. Prepričavamo iskustva preživjelih, tražimo istorijske činjenice i pokušavamo da otrgnemo iz zaborava stradanje nedužnih milionskih žrtava. Spoznajom, sticanjem određenih znanja o težini i kompleksnosti pogroma koji je odnio milione žrtava, ne prihvatamo zaborav. Ako želimo da živimo i osiguramo siguran život potomcima, ako vjerujemo da treba da im stvorimo siguran put u budućnost, onda, na prvom mjestu, ne smijemo zaboraviti.

Mr Vanja Vuković, muzejski pedagog, je u svom predavanju istakla da kulturu sjećanja treba shvatiti kao temeljnu važnost za formiranje vlastitog i kolektivnog identiteta, odnosno poimanje sebe koliko i drugih, te stoga ima ogroman značaj za razvoj društva uopšte. Zajednička pamćenja skupine ljudi sjedinjuju se u jedno kolektivno sjećanje, što je krucijalno za formiranje međusobnog osjećaja pripadnosti, kolektivnog identiteta, pa je bavljenje ovim fenomenom zalog za tolerantniju budućnost.

Prof. Igor Radulović je naveo da razgovarati o bilo kojoj istorijskoj temi, koja uključuje masovni progon, ubijanje i sistematsko proganjanje određene religije ili nacije jeste tema kojoj treba prići sa velikim oprezom. Međutim i pored toga, ne možemo ostati imuni na činjenicu da se prije samo nešto više od pola vijeka dogodio najveći masovni zločin u istoriji čovječanstva – sistematsko proganjanje jednog naroda sa ciljem da se isti bukvalno zbriše sa lica zemlje.

Kako reće italijanski Jevrejin Primo Levi, pisac i hemičar, bivši logoraš: “Desilo se, a može i ponovo da se desi, svugdje.“ Ova tema nam daje kontekst za istraživanje opasnosti šutnje i ravnodušnosti prema događajima koji pogađaju „druge“. Lako može doći do urušavanja demokratskih vrijednosti ukoliko se na vrijeme ne uvidi kompleksnost istorijskih događaja koji mogu direktno povesti do stradanja sličnih holokaustu.